Objavljeno · 28. septembar 2025.
Frau Jovana²: veče muzike i prijateljstva
Nakon leta koje smo obe provele na Berlin Opera Academy, Jovana i ja smo želele da deo muzike, iskustava i energije koje smo ponele iz Berlina predstavimo i publici u Novom Sadu.

Koncert Frau Jovana², koji sam 25. septembra održala sa svojom najdražom Jovanom Kojić (sopran) u Sali Beklijevih Muzičke škole „Isidor Bajić“, bio je za mene mnogo više od još jednog koncertnog nastupa.
Nakon leta koje smo obe provele na Berlin Opera Academy, želele smo da deo muzike, iskustava i energije koje smo ponele iz Berlina predstavimo i publici u Novom Sadu. Uz našeg klavirskog saradnika Strahinju Đokića, pripremile smo program koji je obuhvatio različite epohe i stilove, od Monteverdija i Pergolezija do Verdija, Pučinija i drugih autora.
Posebno mi je bilo značajno da na koncertu izvedem repertoar koji predstavlja jedan od pravaca mog daljeg vokalnog razvoja. Među tim numerama bila je i „Anch’io dischiuso un giorno“, cantabile iz Abigailine arije iz Verdijevog Nabuka. Rad na Verdijevoj muzici, koloraturama i zahtevnom visokom registru samo godinu ranije delovao mi je veoma daleko, zbog čega mi je ovo izvođenje bilo lep podsetnik koliko se kroz kontinuiran rad može napredovati.
Ali ono po čemu ću ovo veče verovatno najviše pamtiti jeste osećaj zajedništva.
Muziciranje je samo po sebi posebno, ali dobija potpuno novu dimenziju kada ga deliš sa prijateljima i kada iza sebe osećaš podršku porodice, profesora, kolega i publike. Toplina sa kojom nas je novosadska publika dočekala učinila je ovo veče još značajnijim.
Posebnu zahvalnost dugujem Strahinji Đokiću, našem klavirskom saradniku, na muzikalnosti, energiji i podršci tokom pripreme i samog koncerta, kao i profesorki Ivani Jovanović, zahvaljujući kojoj smo imale priliku da nastupimo u divnoj Sali Beklijevih i čija podrška traje i mnogo godina nakon završetka mojih studija kompozicije.
A pre svega, zahvalna sam Jovani Kojić što smo zajedno prošle kroz još jedno muzičko iskustvo. Posebna je privilegija imati koleginicu i prijateljicu uz koju možeš da rasteš, pratiš njen umetnički razvoj i istovremeno zajedno praviš muziku.
Koncert Frau Jovana² ostao mi je kao jedno od onih večeri koje podsete zašto se uopšte bavimo muzikom: zbog rada i razvoja, svakako, ali još više zbog ljudi sa kojima je stvaramo i onih sa kojima je delimo.
Pogledajte izvođenje „Anch’io dischiuso un giorno“: